Hr: Davno je sunce sijačilo nad kamenim zidinama Starog grada Dubrovnika.
En: Long ago, the sun used to shine over the stone walls of the Old Town of Dubrovnik.

Hr: Povjetarac je milovao maštovite ulice gdje su ljudi raznih jezika i boja prolazili, dijeleći zajednički osmijeh za čari ovog perla Jadrana.
En: The breeze caressed the imaginative streets where people of various languages and colors walked, sharing a common smile for the beauty of this pearl of the Adriatic.

Hr: Luka, Ivana i Matea su bili prijatelji od djetinjstva.
En: Luka, Ivana, and Matea had been friends since childhood.

Hr: Njihova je avantura tog dana počela ispijanjem hladne limunade na terasi omiljenog kafića koje su gledale na živopisne uličice stare gradske jezgre.
En: Their adventure that day began with sipping cold lemonade on the terrace of their favorite café, overlooking the picturesque streets of the old town center.

Hr: "Idemo se prošetati!" uzviknuo je Luka, oduševljen idejom da istraži više ovog čarobnog mjesta.
En: "Let's go for a walk!" exclaimed Luka, thrilled with the idea of exploring more of this magical place.

Hr: Njegove tamne oči su blistale od uzbuđenja.
En: His dark eyes sparkled with excitement.

Hr: Matea i Ivana, s nestrpljenjem obavijene u smijeh, složile su se s njim.
En: Matea and Ivana, eagerly enveloped in laughter, agreed with him.

Hr: Kroz gužvu turista, lokalnih umjetnika i šarenila suvenira, troje prijatelja su hodali, dijeleći priče i sjećanja.
En: Through the crowds of tourists, local artists, and the variety of souvenirs, the three friends walked, sharing stories and memories.

Hr: Luka je uvijek bio najzabavniji od njih; uvijek spreman za šalu ili neku ludost.
En: Luka was always the most fun-loving of them; always ready for a joke or some mischief.

Hr: Kada su ugledali čovjeka-obojenog-u-srebro, koji je stajao savršeno mirno poput prave statue, Luka nije mogao odoljeti.
En: When they spotted a man painted in silver, standing perfectly still like a real statue, Luka couldn't resist.

Hr: Ostavio je Ivanu i Mateu da čekaju i prišao je uličnom umjetniku.
En: He left Ivana and Matea waiting and approached the street artist.

Hr: "Kakav talent!" uskliknuo je Luka, udarajući čovjeka po ramenu. "Ti si najbolja statua koju sam ikada vidio!"
En: "What talent!" exclaimed Luka, tapping the man on the shoulder. "You are the best statue I've ever seen!"

Hr: Ali umjetnik nije reagirao, baš kao prava statua.
En: But the artist didn't react, just like a real statue.

Hr: Luka, uvjeren da je statua stvarna, nastavio je pričati: "Znaš, ovo je prvi put da sam vidio nekoga da stoji tako dugo bez pomaka. Kako to radiš?"
En: Convinced that the statue was real, Luka continued talking: "You know, this is the first time I've seen someone stand so still for so long. How do you do it?"

Hr: Njegove riječi su odjeknule oko njega ali nikakav odgovor nije uslijedio.
En: His words echoed around him, but no response came.

Hr: Ivana i Matea su se počele smijati, gledajući kako Luka ozbiljno razgovara s nepomičnom figurom.
En: Ivana and Matea started laughing, watching Luka having a serious conversation with the motionless figure.

Hr: Šuškanje i tihi smijeh počeli su se širiti među slučajnim prolaznicima.
En: Whispering and gentle laughter began to spread among the random passersby.

Hr: Čak se i nekoliko fotografiranja dogodilo, sa slikama Luke kako uporno pokušava pokrenuti razgovor s "statuom".
En: Even a few photos were taken, capturing Luka persistently trying to start a conversation with the "statue."

Hr: Napokon, umjetnik je naglo zatrepćao i lagano se nasmiješio, otkrivajući Luki i okupljenom mnoštvu svoj ljudski identitet.
En: Finally, the artist blinked suddenly and smiled, revealing to Luka and the gathered crowd his human identity.

Hr: Sva u šoku, Luka je postao crven kao rajčica.
En: Taken aback, Luka turned as red as a tomato.

Hr: "Pa ti si... ti si čovjek!" uzviknuo je, osjetivši smijeh Ivane i Matee kako odzvanja u njegovim ušima.
En: "You are... you are a person!" he exclaimed, feeling Ivana and Matea's laughter echoing in his ears.

Hr: Nakon što se iznenadne smjene smijalo cijelo maleno okupljanje, umjetnik se nagnuo prema Luki i rukovao se s njim.
En: After the sudden shift, the whole small gathering laughed, and the artist leaned towards Luka and shook his hand.

Hr: "Bravo, prijatelju," reče umjetnik, "nasmijao si nas sve danas."
En: "Well done, my friend," said the artist, "you made us all laugh today."

Hr: I tako su se Luka, Ivana i Matea smijali zajedno dok su nastavili svoju šetnju, sjećajući se Lukina neobičnog susreta s "živom statuom" Dubrovnika.
En: And so, Luka, Ivana, and Matea laughed together as they continued their walk, remembering Luka's unusual encounter with the "living statue" of Dubrovnik.

Hr: Naučili su važnu lekciju: ponekad su najneobičniji susreti oni koji nas nasmiju do suza i stvore uspomene koje će dugo trajati.
En: They learned an important lesson: sometimes, the most unusual encounters are the ones that make us laugh to tears and create memories that will last a long time.

Hr: I zauvijek će se sjećati dana kada je Luka razgovarao s "statuom" i učinio svoje prijateljstvo još snažnijim kroz smijeh i veselje u srcu Starog grada.
En: They will forever remember the day when Luka talked to the "statue" and made their friendship even stronger through laughter and joy in the heart of the Old Town.