Mistaken for Stone: A Love Story

In this episode, we'll explore the humorous and heartwarming moments when love blossoms under the mistaken identity of a statue.

Sr: Bio jednom jedan mladić po imenu Jovan koji je živeo u srcu Beograda, u blizini čuvene Kalemgadanske tvrđave.
En: Once upon a time, there was a young man named Jovan who lived in the heart of Belgrade, near the famous Kalemegdan Fortress.

Sr: Svako veče, Jovan je voleo da šeta starim zidinama tvrđave i sanjari.
En: Every evening, Jovan loved to walk along the old fortress walls and daydream.

Sr: Jedne večeri, dok je tako lutao uskim stazama Kalemegdana, obratio je pažnju na predivan zalazak sunca.
En: One evening, as he wandered the narrow paths of Kalemegdan, he noticed a beautiful sunset.

Sr: Nebo je bilo obojeno crvenim i zlatnim nijansama, a senke su se polako spuštale na tvrđavu.
En: The sky was painted with shades of red and gold, and the shadows slowly crept over the fortress.

Sr: Jovan se osećao pomalo usamljeno jer je njegovo srce pripadalo jednoj devojci po imenu Ana, koju je upoznao ranije te nedelje.
En: Jovan felt a bit lonely because his heart belonged to a girl named Ana, whom he had met earlier that week.

Sr: Ona je imala kovrdžavu kosu i najveće smeše oči koje je ikada video.
En: She had curly hair and the biggest, most beautiful eyes he had ever seen.

Sr: Dogovorili su se da se nađu te noći kod fontane u parku Kalemegdana, ali Ana još uvek nije došla.
En: They had agreed to meet that night by the fountain in Kalemegdan Park, but Ana had not arrived yet.

Sr: Jovan je počeo da razgleda okolinu, nestrpljivo čekajući njen dolazak.
En: Jovan began to look around, impatiently waiting for her.

Sr: Na brzinu se smračilo, a svetla u parku su počela da slabije sijaju.
En: Darkness fell quickly, and the lights in the park began to dim.

Sr: Nailazeći na jednu klupu blizu fontane, ugledao je siluetu koja je pod svetlom mesečine podsećala na Anu.
En: Approaching a bench near the fountain, he saw a silhouette that, illuminated by the moonlight, reminded him of Ana.

Sr: "Ana, jesi li to ti?
En: "Ana, is that you?"

Sr: " upitao je ne ugledavši dobro u mraku.
En: he asked, squinting in the dark.

Sr: Silueta nije odgovarala, ali Jovan je pomislio da se Ana možda samo šali.
En: The silhouette did not respond, but Jovan thought that Ana might be playing a prank.

Sr: Počeo je da priča o svom danu, svojim nadama, pa čak i o zajedničkoj budućnosti koju je zamišljao.
En: He started talking about his day, his hopes, and even the future they had imagined together.

Sr: Čak i kad nije bilo odgovora, Jovan nije shvatao svoju zabludu.
En: Even when there was no response, Jovan did not realize his mistake.

Sr: Ljubav i nada su ga nosile, pa je čak prišao statui i lagano je uhvatio za ruku.
En: Love and hope carried him, and he even reached out and gently took the statue's hand.

Sr: „Ana“, rekao je, „zašto ćutiš?
En: "Ana," he said, "why are you so quiet?"

Sr: "U tom trenutku, prolaznik je uključio baterijsku lampu i obasjao svetlom scenu.
En: At that moment, a passerby turned on a flashlight and illuminated the scene.

Sr: Jovan je zbunjen trepnuo i ugledao nežive oči statue koju je držao za ruku.
En: Confused, Jovan blinked and saw the lifeless eyes of the statue he was holding.

Sr: Statua, naravno, nije imala Anine kovrdže, niti njene velike smeše oči.
En: Of course, the statue did not have Ana's curls or her big, beautiful eyes.

Sr: Bila je samo neživa kamena figura iz prošlosti Kalemegdana.
En: It was just an inanimate stone figure from Kalemegdan's past.

Sr: Okupljeni prolaznici su počeli da se smeju, ali Jovanu ništa nije bilo smešno.
En: The gathered passersby started to laugh, but Jovan didn't find anything funny.

Sr: Osećao se pomalo glupo, ali više od toga osećao je olakšanje: Ana nije bila ta koja ga ignoriše.
En: He felt a little foolish, but more than that, he felt relieved: Ana was not the one ignoring him.

Sr: Tada je, kroz smeh prolaznika i Jovanovo iznenađenje, čuo poznat glas.
En: Then, through the laughter of the passersby and Jovan's surprise, he heard a familiar voice.

Sr: "Jovane?
En: "Jovan?"

Sr: " Ana ga je zvala iz daljine.
En: Ana called out from a distance.

Sr: Držeći telefon sa upaljenom svetiljkom, približavala se klupi.
En: Holding her phone with the flashlight on, she approached the bench.

Sr: Videla je Jovana kako stoji zamrznut i zbunjen do statue.
En: She had seen the whole scene when she arrived, as her bus had been late.

Sr: Ana nije mogla da zaustavi osmeh.
En: Ana couldn't contain her smile.

Sr: Kada je došla do Jovana, objasnila je da je njen autobus kasnio i da je videla celu scenu kad je stigla.
En: When she reached Jovan, she explained that her bus had been delayed and that she had witnessed the whole scene upon her arrival.

Sr: Jovan se osmehnuo, malo posramljen, ali srećan što vidi Anu.
En: Jovan smiled, a little embarrassed, but happy to see Ana.

Sr: Objasnila mu je kako često greške mogu da izgledaju kao veliki problemi, ali da vreme i smeh leče sve.
En: She explained to him that mistakes often seem like big problems but that time and laughter heal everything.

Sr: Pod vedrim zvezdanim nebom, Jovan i Ana su se konačno susreli.
En: Under the starry sky, Jovan and Ana finally met.

Sr: Smejali su se njegovoj zabludi, uživali u zajedničkoj šetnji i posmatrali kako se svetla Kalemegdana pališe jedno po jedno.
En: They laughed at his blunder, enjoyed a walk together, and watched as the lights of Kalemegdan flickered on one by one.

Sr: Shvatili su da nezaboravne priče i neugodne situacije mogu zapravo biti početak nečeg lepog.
En: They realized that unforgettable stories and awkward situations can actually be the beginning of something beautiful.

Sr: Svaki put kad bi se posle toga našli kod fontane, pogledali bi prema klupi i statui u šali.
En: Every time they met by the fountain after that, they would jokingly glance at the bench and the statue.

Sr: Jovan i Ana su naučili da se bez grešaka i neobičnih susreta možda nikada ne bi tako iskreno nasmejali i povezali.
En: Jovan and Ana had learned that without mistakes and unusual encounters, they might never have genuinely laughed and connected.